10 + SAVETA KOJE BIH DALA MLAĐOJ VERZIJI SEBE

10 + SAVETA KOJE BIH DALA MLAĐOJ VERZIJI SEBE

Okolnosti su vanredne, pa je i tema u skladu sa tim. Dala sam sebi ekskluzivu da preko reda izvučem temu sa liste „A možda nekad da pišeš o…“.

Danas u formi pisma pišem savete koje bih iz ove perspektive dala mlađoj verziji sebe :). Nisam izmislila toplu vodu, ali ono što bih rekla samoj sebi rezime je samo mojih životnih iskustava. A opet možda je i dovoljno univerzalno da nekome bude od koristi. Odmah nakon toga planiram pismo i starijoj sebi i biće mi zanimljivo da za koju deceniju ponovo otvorim i pročitam, da vidim gde sam, šta sam, ko sam i da li sam ispunila svoja očekivanja.

Ako ste pisali nešto slično, podelite najvažnije savete koje biste iz ove pozicije dali sami sebi.

***

Draga Olja,

Ti si verovatno u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama.

Vreme u tvom životu i dalje sporo teče i ni ne slutiš koliko će se za samo nekoliko godina to promeniti. Vreme kao jedini resurs kojim sada raspolažeš ti verovatno deluje totalno nebitno, ali nećeš ni primetiti, a već ćeš debelo gaziti tridesete, dok će vreme juriti brzinom Formule 1. Zato ceni svoje vreme. Ta čar sporog proticanja vremena biće nešto o čemu ćeš razmišljati sa nostalgijom. Isto kao i ta kilaža kojom sad nisi zadovoljna :).

Možda ti to sada deluje bezveze, ali već za koju godinu u lepom pamćenju će ti ostati sunčani dani kada si sa drugaricama sedela na klupi u naselju, nedeljna popodneva kada si šetala po Kalemgdanu sa taman toliko para za 2 kugle sladoleda ili kada si kroz prozor posmatrala lipu – od prolećnog listanja do jesenjeg opadanja. Nedeljna popodneva kada je najveća briga „ko ispituje sutra“; oni tako obični dani i sve druge aktivnosti koje ti sad izgledaju tako dosadno – uživaj. Bezbrižnost je kategorija koje s godinama ima sve manje.

Postaće privilegija namenjena samo godišnjem odmoru dani koje čitave možeš da posvetiš čitanju knjige od korica do korica, seckanju novina i pravljenju kolaža, pravljenju planera, rasporeda ili pisanja najlepšim rukopisom po novoj svesci – jednog dana želećeš da se baviš samo takvim stvarima. Uživaj u vremenu koje možeš da posvetiš onome što voliš.

Moram da te razočaram, ali čitavog života ćeš biti štreber. I to je OK.  Taj nerd fazon će za koju godinu biti baš kul, a sva beskorisna znanja će imati mnogo više značaja od toga da Marka pobediš na Slagalici (o, da Slagalica i dalje postoji). Koliko god godina da imaš ložićeš se da nešto otkrivaš, a tvoja profesija će to od tebe i zahtevati. I ne samo da ćeš to raditi na poslu, već ćeš i privatno gurati nos svuda gde ima nešto novo, nešto divlje :). Ono što ti sada možda deluje kao višak informacija za koju godinu će biti materijal za blog. Ili strategiju komunikacije. Ne pitaj.

Nego, da se vratim korak u nazad. Sada dok razmišljaš da li biraš pravu profesiju za sebe mogu da ti kažem da je najbolji profesionalni izbor onaj koji je najsličniji tvojim interesovanjima iz detinjstva. Tvoje zanimanje za medije, novinarstvo i pisanje se nije završilo na pravljenju onih novina u 5. razredu. Ipak, razočaraću te – nećeš raditi na televiziji jer ćeš shvatiti da si previše introvertna za tako nešto. A veruj mi – i bolje. Poslušaj me sad – u napadu feng shui-a nemoj da bacaš polovnu pisaću mašinu koju ti je tata kupio onda kada si želela da se kod kuće igraš redakcije. Biće lep retro detalj u enterijeru, a ne samo starudija.

Nemoj da se plašiš fakulteta. I generalno – nemoj da se plašiš ničega. Znam da ima milijardu i 6 situacija u kojima sumnjaš u sebe i misliš da su drugi mnogo bolji, samo zato jer su bučniji. Veruj mi da niko ne može da spremi ispit od 1000 strana za pet dana. Totalno je OK što ti treba više vremena :).

Ma koliko da zvuči kao kliše – svo to cimanje kad tad dobije neki smisao. Ok, neko i ne dobije. Ali i sreća nekad ume da nas iznenadi. Misli o tome kada se budeš tresla od straha na prijemnom za faks ;). Na listi ćeš biti trideset i 7.

Zanimanje kojim ćeš se baviti još uvek ne postoji. Mislim postoji, samo je sve totalno drugačije. Bezveze je da ti opisujem. Važno je samo da ukapiraš da sve što se dešava treba da prihvatiš i prisvojiš. Zapravo da se ne bojiš promena i da ne odbacuješ razne novotarije. Danas postoji i naziv za to – takvi ljudi se zovu early adopters. Što pre prepoznaš i zgrabiš, pre ćeš time i da vladaš. I to je skroz legit (i to se danas tako kaže). Manje – više, s poslom će sve biti kul,  pa čak i onda kad se smoriš. Ne znam da li taj izraz još uvek postoji, ali to je kad ti nešto dosadno (prim.out. seća li se iko kad smo počeli da koristimo izraz smoriti se?)

Čekaju te razna iznenađenja i prilike. Zgrabi samo one s kojima se tvoja intuicija slaže. Neverovatno, ali stomak ne laže.

Kada je reč o nekim drugim stvarima… Opet da te razočaram – on nije taj. A ni sledeći. I svi ti raskidi. Jao, boleće, ali evo sad mi dođe da umrem od smeha kako si bar 10 puta mislila da ćeš da umreš od tuge zbog raskida. Nemoj da te te gluposti opstruiraju. Najvažnije je da ti budeš žena svog života.

I za kraj, evo ti nekoliko bonus saveta – kupi dobar kofer. Čeka te puno putovanja. Od Helsinkija do Istanbula, od Lisabona do…. Temišvara, jbg (ok, Istočna Evropa te za sad ne zanima :D). Najveći deo tih putovanja te čeka od 32. do 35. godine (za sad toliko znam :)).  U tvojim godinama, sigurno misliš da ćeš tad biti matora, ali veruj mi da ćeš se fino držati za jednu gospođu :).

I najvažnije. Možda te sada roditelji i brat smaraju, ali jednog dana ćeš se osvrnuti i shvatiti kolika je to nemerljiva ljubav i podrška.

Nerviraćeš se oko raznih gluposti, pa samo da ti kažem nemoj. Nekad će ti delovati da si u začaranom krugu iz kog ne možeš da izađeš, da ti neke stvari ne idu, da si nemoćna i da se svemir urotio protiv tebe. Posle nekog vremena, shvatićeš da je sve bilo s razlogom. Ali stvarno. Zato prihvati okolnosti takve kakve jesu, nastavi da radiš ono što radiš čitav život, samo uz malo manje stresa i veruj sebi da će sve biti baš OK. Osvrnućeš se jednog dana i bićeš solidno zadovoljna time što vidiš.

Do tog dana, budi OK sa sobom i nemoj nikad da odustaneš od toga da budeš svoja. Do mile volje. Srećno mala!

Tvoja tridesetpetogodišnja Olivera

P.s.Iako te sad nervira, doćiće dan kada ćeš konačno biti OK sa svojim imenom i činjenicom da u njemu postoji kredibiltet i autoritet osobe koja zna šta priča.