ŠTA SVE TREBA DA ZNATE UKOLIKO PUTUJETE U PRESTONICE SKANDINAVIJE

ŠTA SVE TREBA DA ZNATE UKOLIKO PUTUJETE U PRESTONICE SKANDINAVIJE

Ni ne sećam se više koji nam se kvrc desio u glavi pa nam je dunulo da idemo u Skandinaviju i kako se rodila ta sumanuta „puno košta“ ideja. Znam samo da u jednom trenutku kupujemo avionske karte i iščuđavamo se kako su povoljne. Uhuu! Kupili smo po četiri avionske karte za manje od 200 evra po osobi i to za sledeće letove: Beograd – Stokholm; Stokholm – Oslo; Oslo – Kopenhagen i Malme – Beograd.

Gde smo fejlovali, a gde smo napravili win – win kombinacije!

Posle bitke svi su generali, a nama bi bilo pametnije da smo od jedne do druge skandinavske prestonice išli vozom. Em bi uživali u nestvarnoj prirodi, em ne bismo ustajali u tri ujutru da stignemo na let, a uštedeli bismo i na transferima od i do aerodroma, koji na ovoliki broj letova uopšte nisu zanemarljivi. Vreme koje bismo proveli u vozu tek je neznatno duže od onog koje smo proveli na putu do aerodroma, čekanju leta, letu, pa opet putu od aerodroma do grada. Vozom bismo, s druge strane stigli direktno u centar grada, na stanicu blizu koje se najčešće nalazi sve što vam je potrebno. Da li je potrebno da objašnjavam kako izgledaju skandinavski vozovi?

Smeštaj

Kada je o smeštaju reč, u Stokholmu smo bili smešteni kod moje drugarice Jovane i njenog budućeg muža Roberta. Oni žive u delu grada koji se zove Solna i ovom prilikom želim još jednom da im se zahvalim na sjajnom gostprimstvu.

Smeštaj u Oslu i Kopenhagenu pronašli smo preko Air Bnb-a i zaista smo bili prezadovoljni. Ostavljam vam ovde linkove za smeštaj u Kopenhagenu i u Oslu, za slučaj da nekome zatreba. Oba smeštaja su za svaku preporuku, s tim da je smeštaj u Oslu malo dalje od centra (ne predaleko, ali metro vam je neophodan za dolazak do grada). Evo kako je izgledala naša kućica u Oslu, a da napomenem da smo imali i kamin, koji smo uredno ložili, iako je bio maj.

Pakovanje

Do Stokholma i iz Malmea smo leteli Wizz Airom i ovom prilikom bih se od sveg srca zahvalila ovoj avio kompaniji što me je cenom prtljaga navela da pomerim granice svog komoditeta, dokažem sebi koliko sam praktična žena i uspešno se spakujem za devetodnevno putovanje – u ručni prtljag :). Majke mi, ponosim se sobom koliko sam to uspešno izvela, koliko sam se ekonomično odnosila prema prostoru u koferu, pri tom mi ništa nije falilo i nisam teglila kofer od 20 kila :).

I jedan pro tip: Wizz Priority koji se doplaćuje 10 evra po letu dosta znači (em se ukrcavate prvi, em u ranac može još svašta da stane).

Takođe, napomenula bih da kada putujete u Skandinavske zemlje nikad ne možete imati dovoljno toplih stvari. Uvek je mnogo hladnije nego kod nas, npr. dok je početkom maja u Beogradu bilo oko 28°, u Oslu je temperatura padala do 1°. U skladu s tim, računajte da ćete nešto možda biti prinuđeni da dokupite. Konkretno, ja sam dokupila čarape koje su preko zglobova (pitaće me starost) i kapu.

IMG_2292

Transferi do i od aerodroma

U Stokholmu smo sleteli na aerodorom Skavstaa (glavni, veći i bliži gradu je Arlanda i sa njega smo leteli za Oslo), odakle smo autobusom Flygbussarna za malo jače od sat vremena stigli do centralne stanice u Stokholmu. Karte možete kupiti i u busu, gde takođe možete platiti karticom, kao i na automatima na aerodromu i peronu kod autobusa. Karta košta 139 kruna, odnosno oko 14 evra za online kupovinu ili 16 evra za kupovinu na licu mesta.

I u Oslu je ista situacija sa prevozom sa aerodroma. Postoji autobus koji sa aerodroma vozi do centra grada, ide na pola sata, a vožnja traje bar sat vremena. Cena karte je oko 20 evra.

U Kopenhagenu je malo drugačija situacija, jer voz koji ide do grada predstavlja liniju gradskog prevoza. Vožnja traje kratko i čini mi se da košta nešto oko 7,8 evra. Ne više. Karte kupujete na automatima, a kako je dosta komplikovano s obzirom da Kopenhagen ima zone, možete pitati nekog od aerodromskog osoblja, voljni su da pomognu. Nemojte se švercovati, ima kontrole.

Kurs i plaćanje

Što se kursa tiče, 1 evro je oko 10 švedskih kruna, isto je  sa norveškom krunom, dok se u Danskoj za jedan evro dobija 7,3 krune. Dodatna napomena je da za put u bilo koju od skandinavskih zemalja pripremite kartice. Mislim, generalno je nezgodno, jer naše banke deru na kursu, a sa druge strane, menjanje evra u krune (bilo koje) je takođe nezahvalno, jer je kurs u menjačnici nepovoljniji od zvaničnog kursa centralne banke (stvarno :)). Mi smo se u Kopenhagenu, verovali ili ne, cenkali za kurs i nije nas bilo blam. Takođe, teško je proceniti koliko vam novca zaista treba, pa je zato kartica spas. Kada je o karticama reč, njima apsloutno svuda možete da plaćate – od javnog toaleta, do pijace. Razlika je samo u tome što je kartica sve vreme kod vas i ni u jednom trenutku je ne dajete u ruke trgovcu, kao kod nas.

Ukoliko novac menjate, a to će nekad biti neminovno, najbolje je da to učinite na centralnoj stanici u svakom od gradova, jer ćete tu dobiti najpovoljniji kurs.

Gradski prevoz

Jovana je ispala totalni car, pa nam je čak obezbedila i karte za gradski prevoz u Stokholmu (s obzirom da su bili praznici, porodica njenog supruga je bila u vikendici, karte im nisu bile potrebne, a nama su baš značile). Inače, po našoj računici, višednevne karte tokom našeg boravka u Stokholmu bi nas koštale oko 40 evra po osobi. Kupuju se na stanicama gde postoje šalteri, a na skoro svakoj stanici postoje i automati.

U Oslu se karte kupuju na automatima i potrebno ih je očitati na validatorima koji se nalaze na stanicama. Ukoliko kupujete kartu koja važi npr. 24 ili 48 sati, ona počinje da važi onda kada je očitate prvi put, pa imajte to u vidu kada planirate korišćenje prevoza, kako bi vam karta duže trajala.

Što se Kopenhagena tiče, nismo koristili gradski prevoz. Išli smo isključivo peške, jer nam je smeštaj bio na kilometar od centra, a veliki, veliki fejl smo napravili time što nismo iznajmili bajs.

Kako smo se u Beograd vraćali iz Malmea, od Kopenhagena smo stigli vozom preko čuvenog mosta Øresund  koji spaja Dansku i Švedsku. Karta u jednom smeru košta oko 10 evra, na pola mosta pripremite pasoše. Vožnja traje oko pola sata i stvarno je uživanje.

Biću maliciozna pa ću reći da je let na liniji Malme – Beograd baš hardcore gastarbajterski. Pripremite se na obavezan aplauz na kraju leta.

Bonus: pro saveti za uspešno putovanje bilo gde

Napisaću sigurno jednom poseban post na temu pakovanja (u ručni prtljag), s obzirom da sam apsolvirala temu. Znam da ima iskusnih putnika, ali nije zgoreg pomenuti da u prtljagu možete imati maksimalno 1000ml tečnosti, u pakovanjima do maksimalno 100ml. Svi tečni proizvodi moraju biti u posebnim kesicama tipa ovih iz Ikee. Takođe, na aerodromu u Malmeu su nam tražili da sve tečne proizvode prepakujemo u jednu kesicu (kažu to je novo pravilo, nemam pojma).

Dimenzije dozvoljenog ručnog prtljaga možete pogledati na sajtovima avio kompanija. Wizz je baš rigorozan, mada kad imate Priority hoće da progledaju kroz prste.

Takođe, online check-in je fantastična stvar koja štedi dosta vremena, a ukoliko to ne uradite na vreme, gotovo na svakom aerodromu imate računare sa koji se možete prijaviti na let. Takođe, ovo je prvi put da sam na Iphone-u, koristila aplikaciju Wallet u kojoj su mi bili sačuvani svi boarding pass-ovi, koje sam regularno očitavala sa telefona (bez potrebe da vučem tonu papirčina).

Sigurna sam da to svi znaju, ali offline mape na telefonu su apsolutni must za ovakva putovanja, a dodatno ako ste baš štreber, obeležite sve što želite da vidite kako biste se bolje snalazili u gradu.

Od velike koristi je i aplikacija Moovit koja vam pomaže da se snađete sa gradskim prevozom, gde god da se nalazite. Znam da postoji za iOS, ali ne znam kakva je situacija sa Androidom. Sigurno postoji bar neki pandan, ako ne i identična aplikacija. U svim skandinavskim državama svuda imate Wi-Fi (u parkovima, na stanicama, prevozu, kao i u kafićima i restoranima, itd…), pa korišćenje aplikacije ne predstavlja veći problem.

Kad smo već kod offline opcije korišćenja aplikacija, moram da napomenem još dve stvari, a to su (1) Deezer, gde možete downloadovati playliste i slušati ih bez interneta i (2) Evernote, u kom možete sačuvati sve važne informacije koje su vam potrebne za put. Nas dvoje saputnika imamo deljene beleške, kojima oboje možemo da pristupimo offline, pa je to velika pomoć prilikom putovanja, naročito kada imate puno letova, adresa smeštaja, mesta za obići.

Još jedan savet, opremite se eksternim baterijama, zaista su preko potrebne. Mi smo poneli Vartu od 16000 mAh, koja je dovoljna za bar 6 punjenja telefona, a možda i više. Konkretno na ovoj bateriji moguće je istovremeno punjenje dva telefona, što je takođe prednost. Telefone možete napuniti i u prevozu (shuttle autobusi i vozovi).

Sve fotke smo napravili s Canon EOS 1200D fotoaparatom, kao i telefonima Iphone 7 i 7+, a verujem da je to jedna od stavki koja nam je svima na vrhu liste prioriteta kada putujemo.

Nakon ovih uvodnih tehničkih informacija bez koji se ne može, ne mogu da dočekam da pređem na zanimljiviji deo teme, odnosno na sve što smo tamo obišli i videli.

O svakom od gradova čitajte u narednim postovima.

Do priče o Stokholmu – Adjö.