#Agencylife i ostale misterije Univerzuma

#Agencylife i ostale misterije Univerzuma

„Mi jednostavno nismo baš toliko kul“ bio je odgovor klijenta na pitanje zašto ne jedan baš dobar predlog od nekolicine različitih koje smo predložili. Izbor klijenta pao je na rešenje koje je kratko rečeno OK, umereno, mainstream, ne odskače od uobičajenog i neočekivanog. KlijentE, ako se prepoznaš, izvini, ovo je samo primer za niz situacija sa kojima se mi koji živimo #agencylife često srećemo.

 

Brifovi su ovakvi i onakvi (priča o dobrom brifu je tema panela na svakoj PR konferenciji, pa opet nismo daleko odmakli), ali dok ih ima (ma kakvi da su) nismo u prilici da se žalimo. Preostaje nam samo da dodatno pitamo za pojašnjenja, sugerišemo, savetujemo, ponekad i nagađamo, a onda da brainstormiramo i damo sve od sebe da osmislimo najbolje predloge. A koji su to najbolji predlozi? Oni koji gađaju ciljnu grupu? Izazivaju pozitivnu reakciju javnosti i stvaraju engagement? Podižu prodaju? Odgovor na to pitanje, u odnosu sa mnogim klijentima ostaje još jedna od misterija univerzuma. U mnogim situacijama, to su oni predlozi koji se klijentu lično sviđaju. Klijentu-čoveku, a ne klijentu-klijentu. Uprkos tome što klijent-čovek čak ni ne pripada ciljnoj grupi koju gađamo. Zlobnici će reći da nismo dobro pojasnili ciljeve i očekivane rezultate, ali budimo iskreni, ubediti klijenta da prihvati smeo predlog je ponekad nemoguća misija, ma koliko da ste dobar prodavac.

I gde smo onda? I šta škripi? Izuzev svetlih izuzetaka, mnogi i dalje ne odstupaju od tradicionalnih alata i kanala, uprkos tome što nam je danas toliko toga na raspolaganju i uprkos tome što nam je sve jednostavnije da dopremo do onih kojima se obraćamo. Svake godine predviđamo trendove u komunikacijama, pravimo top liste tendencija, analiziramo razvoj tehnologija i njihov odraz na navike potrošača, a na kraju godine opet brojimo objave u print medijima, računamo komercijalnu vrednost, a najveći pomak u merenju rezultata predstavlja broj fanova i interakcija na društvenim mrežama. Wow!

Razvoj mobilnih telefona omogućio nam je da nam sve bude na dohvat ruke – od insta informacija, preko šopinga, socijalnog momenta i zabave. Sve što nam treba nalazi se u telefonu ili tabletu, a ono što nazivaju Internet of things ili neraskidiva povezanost ljudi i (na mrežu povezanih) uređaja dosegla je neslućene razmere, kao i neslućene količine podataka koje rade u prilog interesu potrošača i profitu kompanija. Pa ipak, i pored svega što čini trendove u komunikacijama, a što je Džeremi Galbrajt iz Burson-Marstellera definisao kao 5C’s (Connectivity&Convenience; Culture, Consumers, Creativity, Crisis), naše tržište i dalje uglavnom robuje šablonima, ne mareći baš previše za ono što se iz tendencije transformisalo u realnost.

I dokle tako? Pa verovatno dok nam digital natives i pripadnici generacije Z (rogobatno rečeno) ne postanu najšira publika, mada nekima već jesu (oko 2025. godine upravo oni će činiti oko 75 odsto radno sposobnog stanovništva). Dok se ne osvestimo da je njihova pažnja, kratka ali ipak pažnja, tamo negde, na terenu koji već godinama uspešno ignorišemo jer nismo baš „toliko kul“.

I zato, hajde odmah da naučimo da kreiranje očekivanja, merenje i predstavljanje rezultata u komunikacijama zavisi samo od nas, PR profesionalaca. Puno je aspekata na koje možemo baciti svetlo i istaći ih, a zatim na taj način otvoriti prostor za kampanje koje će kompanije i brendove (još više) povezati sa onima koje targetiraju i otključati blaga nadolazećih generacija, ali samo ukoliko pronađemo okidač i fokus njihove pažnje. Ipak pre toga, moramo postati baš „kul“ (mereno parametrima ciljne grupe kojoj se obraćamo). Ako to ne uradimo na tri četiri sad, budimo sigurni da će to uraditi konkurencija. A ko još prihvata da konkurencija bude prva :).

Napomena: Tekst je orginalno napisan za bilten Društva Srbije za odnose sa javnošću, a povodom konferencije PRilika 2015.